Umro je Božo Vuković. Prvi doktor medicinskih nauka u Crnoj Gori poslije Dugog svjetskog rata. Naučnik sa prirodnim darom vrsnog istraživača, erudita, intelektualac, poliglota, boem. Specijalista interne medicine, subspecijalista kardiologije, asistent na Medicinskom fakultetu u Parizu, docent Medicinskog fakulteta u Zagrebu. I iznad svega istinski narodni ljekar, vjerni sljedbenik Hipokratove zakletve, altruista - čovjekoljubac koji je bogatstvo svog duha, znanja i profesije nesebično darivao drugima. Stasavao takav u vremenu kada je teško bilo postati Ime, ne prihvata ponude na strani, onih koji su znali da cijene njegove vrijednosti, vraća se rodnom kraju da u bespućima sjeverne Crne Gore pruža bolju nadu bolesnicima prepuštenim samima sebi. I brzo će u narodu Božo Vuković postati Ime za uzor i trajno pamćenje. Božo Vuković je idejni nosilac i inicijator tradicionalnog Sabora ljekara Sjeverne Crne Gore i Jugozapadne Srbije koji se počev od 1971. održava svake godine u krajevima gdje vijekovima nije bilo skoro nikakve organizovane zdravstvene zaštite naroda. Njegova zamisao da se na ovaj način proučava etnopatologija Sjeverne Crne Gore i Jugozapadne Srbije učešćem zdravstvenih radnika koji rade u ovim područjima uz podršku i pomoć iz razvijenih institucija doživjeće punu afirmaciju u unapređenju nivoa zdravstvene zaštite stanovništva i dinamičnom razvoju naučne medicine u ovim do juče zaostalim krajevima. Sabor će tako postati generator brojnih individualnih i institucionalnih naučnih ostvarenja koja će postati poznata i van granica nekada zajedničke države.
Nemirni istraživački duh Boža Vukovića tražio je nove prostore. I dok su se na strani pred njim širom otvarala vrata medicinskih ustanova, u metropoli crnogorske medicine su bila zatvorena za prvog doktora medicinskih nauka u poslijeratnoj Crnoj Gori. I to doktoranta medicinskih nauka sa Sorbone. Vojno medicinski centar u tadašnjem Titogradu, koji mu je pružio uhljebljenje, sa, po prirodi posla, dominantno ambulantnim radom, udaljio je rođenog kliničara od hospitalnog rada i bolesničkog kreveta, koji su tada vapili za ljekarom njegovih kvaliteta.
Svjestan besmisla rata sa vjetrenjačama, priklanja se vertikalama svojih intelektualnih vrijednosti. Naučnik, samotnjak, piše i stvara, stvara i piše. Neumorno do zadnjeg dana. Bogatstvom njegovih radova i prikaza imali su sreće da se upoznaju čitaoci „Medikala”, do zadnjeg broja. I ostaje iza Boža Vukovića impozantni opus stručnih i naučnih radova, prikaza, polemika, prevoda, eseja, monografija. Djelo, koje će svojim značanjem biti trajna vrijednost ne samo medicinske nauke, već i civilizacijskih dostignuća u Crnoj Gori.
I umro je tiho i dostojanstveno. Sahranjen je u krugu porodice, skromno, kako je i živio. I kako žive veliki ljudi.
Prof. dr sc. med.
Božidar M. Bojović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
